Pereda [pere'δa], José María de (puno prezime Pereda y Sánchez de Porrúa), španjolski književnik (Polanco, 6. II. 1833 – Santander, 2. III. 1906). Nakon kraće vojničke karijere u Madridu, od 1854. živio u rodnome kraju. Poznat kao tradicionalist i regionalist, ujedno i jedan od vodećih španjolskih pripovjedača druge polovice XIX. stoljeća. Njegovi konzervativni politički i društveni stavovi prožimaju sva njegova djela. Tako je, npr., romanom Ljudi »za« (Los hombres de pro, 1872) ušao u izravnu političku raspravu s liberalom B. Pérezom Galdósom, a napisao je i više tzv. romana s tezom (npr. Jabuka ne pada daleko od stabla – De tal palo, tal astilla, 1880). U drugim djelima suprotstavlja licemjerje madridskih građanskih slojeva poštenju provincijskih ljudi (Montálvezova – La Montálvez, 1888., roman o dekadentnoj aristokraciji). Pripovjedački vrhunac dosegnuo je nostalgičnim prikazom života u santanderskome kraju i dojmljivim likovima (romani Sotileza, 1885; Uz gudure – Peñas arriba, 1895). Značajnija djela: zbirke pripovijedaka Ljudi i krajolici (Tipos y paisajes, 1871), Nacrti i crtarije (Esbozos y rasguños, 1881) i dr.
